Sveta Terezija od Djeteta Isusa crkvena je naučiteljica i zaštitnica misija. Već kao djevojčica imala je želju postati redovnica. Njezina knjiga, u kojoj je opisala svoj životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koračati putem duhovnog djetinjstva posve predan u volju Božju.

Rođena je 1873. godine u gradiću Alençonu, u Normandiji. Kad je imala četiri godine umrla joj je majka, a otac je svu svoju pozornost usmjerio odgoju najmlađe kćeri.

Za Tereziju je izvanredan doživljaj bila prva Pričest. Doživljaj susreta s Isusom u Euharistiji u njoj je umnožio djetinju ljubav prema Isusu. Tada u Crkvi nije bilo dopušteno dnevno pričešćivanje, no njoj je svećenik dopustio pet puta tjedno pristupiti stolu Gospodnjem.

Prilikom jednog hodočašća u Rim zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da uđe u samostan. Protiv svih pravila ušla je u najstroži samostan u Lisieuxu sa samo 15 godina, ‘da spašava duše i moli za svećenike’.

Kako je Terezija provodila život u samostanu, može se pročitati u njezinoj autobiografiji ‘Povijest jedne duše’. Knjiga za koju kažu da u rukama djeluje kao žeravica, u roku od 25 godina prevedena je na 35 jezika i tiskana u milijunskoj nakladi.

Prvih pet godina redovničkog života Terezija je puno patila zbog duhovne suhoće i osamljenosti. Veličina njezine osobnosti izazivala je zavist i protivljenje sestara. Doživjela je samo jedan mistični doživljaj.

Ali baš taj obični molitveni život čini se tako bliskim i lakim za nasljedovanje. Umrla je 1896. godine, sa samo 23 godine života. Papa Pio XI. proglasio ju je svetom 1925. godine, a 1927. imenovao zaštitnicom misija.

Godine 1997. papa Ivan Pavao II. imenovao ju je crkvenom naučiteljicom. Njezino neraspadnuto tijelo čuva se u katedrali u Lisieuxu. Na slikama je često prikazuju s ružama jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže, ruže milosti koje kod Boga isprosi za ljude.

(www.laudato.hr)