Blažena Djevica Marija je Kraljica neba i zemlje. Ona se kao Kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i patnju i pritječe nam u pomoć.
Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakoga mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na nebo ili Velike Gospe. Crkva časti Blaženu Djevicu Mariju kao Kraljicu, htijući tako naglasiti ne samo da ju njezini štovatelji slave kao posebnu zagovornicu i posrednicu, onu koja ne odbija molbu nikoga tko ju iskreno zazove, nego i potvrđuje vjeru Crkve da je Marija u svojoj nebeskoj proslavi uistinu uzdignuta iznad svih drugih ljudi i u tom smislu stvarno Kraljica nad kraljicama.
Ovu je svetkovinu utemeljio papa Pio XII. na kraju svete marijanske godine 1954. i najprije se slavila 31. svibnja. Nakon Drugoga vatikanskoga sabora premještena je tjedan dana nakon Velike Gospe, upravo zbog toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium.
‘Bezgrešna Djevica, ispunivši tijek zemaljskoga života, dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.’
Temelj je ove svetkovine to što je Isus Krist Kralj, kako ga slavimo u svetkovini Krista Kralja na završetku liturgijske godine. Stoga je i Marija Kraljica, okrunjena za Kraljicu neba i zemlje. Ona je prvakinja među svim stvorenjima, iako ne u istom redu s Isusom Kristom.
U dokumentu o štovanju Blažene Djevice Marije Marialis cultus papa Pavao VI. ističe: ‘Svetkovina uznesenja nalazi svoje produbljenje u proslavi Blažene Djevice Marije Kraljice tjedan dana kasnije, u kojoj promatramo onu koja, sjedeći uz Kralja vjekova, blista kao Kraljica i zauzima se za nas kao Majka.’ Stoga je razumljivo zašto iz liturgije današnjega dana odsijeva radost i zašto Crkva Mariji kliče: „Zdravo Djevo, slavom ovjenčana,Kćeri prva loze Davidove, Nad sve svete uzvišena ženo, Majko naša, roda kraljevskoga”
Marijina proslava i njezin zagovor ulijevaju nam kao vjernicima nadu da će se i na nama ispuniti Kristova riječ zapisana u Lukinu evanđelju: ‘Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Zato vam u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mome i sjedite na prijestoljima, sudeći dvanaest plemena Izraelovih.’
Zdravo Kraljice
Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini, k tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni dakle zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas, te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe tvoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
(www.hkm.hr)