Na Veliku subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje.  

“Što je ovo danas? Velika tišina na zamlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava.

Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta.

Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.”

(Iz drevne homilije na Veliku i svetu subotu)