Braća franjevci sa Kaptola ostali su bez svoga doma, te su morali iseliti iz svoga samostana, kao i mnogo naših sugrađana grada Zagreba nakon potresa.
Kaptolski franjevački samostan i crkva su mnogim ljudima bili mjesto utjehe, izvorište duhovne okrepe, pomoć pri obraćenju, a najviše mjesto susreta s Gospodinom kroz sakramente ispovijedi i euharistije.
Moramo spomenuti i našu “malu” Pučku Kuhinju u samostanskom dvorištu koja je preko 25 godina svakodnevno hranila i do 150 naših sugrađana koji su bili u potrebi.
Tako su Kaptolska crkva i samostan bili mjesto gdje su se ljudi krijepili i duhom i tijelom, kao što je i sam sveti Franjo Asiški činio svima oko sebe.
Vjerujemo da će jednoga dana, a procjene govore o godinama, opet zasjati kaptolska franjevačka crkva koja će okupiti u sebi i oko sebe ljude koji su gladni i žedni Boga, kao i one koji nemaju za “kruh svagdašnji”.
Mi, sinovi svetoga Franje Asiškoga, svjesni smo teške situacije u kojoj se mnoga naša braća i sestre nalaze, što zbog potresa, što zbog epidemije koja nas je zahvatila. Svjesni smo da je najvažnije osigurati ljudima krov nad glavom, škole i bolnice.
Što se tiče nas samih i našega samostana i crkve, u dubokoj poniznosti u kojoj se jedino možemo sada i nalaziti, upućujemo ovaj apel svim ljudima dobre volje. Za svu ljubav koju su kaptolski franjevci stoljećima vjernicima upućivali, možemo uzvratiti sada svojim darom, svojom žrtvom i svojom molitvom.
Zahvaljujemo unaprijed svima pojedinačno na svakom, pa i najmanjem daru i molitvi, koji ćete iz svoga srca nama udijeliti.
Neka vas Gospodin blagoslovi za sve dobro koje činite! +