Sakrament ženidbe

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 2. travnja 2014.

Draga braćo i sestre dobar dan!
Današnjom katehezom o ženidbi zaključujemo
niz kateheza o sakramentima. Taj nas sakrament uvodi u srce Božje nauma, koji je
naum saveza sa svojim narodom, sa svima nama, naum zajedništva. Na početku
knjige Postanka, prve knjige Biblije, kao kruna izvješća o stvaranju se kaže:
“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko
stvori ih… Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit
će njih dvoje jedno tijelo” (Post 1, 27; 2, 24). Božja slika je bračni par:
muškarac i žena; ne samo muškarac, ne samo žena, već oboje. To je slika Boga:
ljubav, savez Boga s nama je predstavljen u tome savezu između muškarca i žene.
I to je jako lijepo! Stvoreni smo zato da ljubimo, kao odraz Boga i njegove
ljubavi. I u bračnoj vezi muškarac i žena ostvaruju taj poziv u znaku
uzajamnosti i zajedništva punog života u kojem su se odlučili ostati zauvijek
zajedno.

1. Kada jedan muškarac i jedna žena slave sakrament ženidbe,
Bog, tako reći, se “odražava” u njima, utiskuje u njih svoje crte i neizbrisivi
biljeg njegove ljubavi. Bračna je zajednica slika ljubavi Boga prema nama. I Bog
je, naime, zajedništvo: tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti, žive oduvijek i
zauvijek u savršenom jedinstvu. I to je upravo misterij ženidbe: Bog čini od
dvoje supružnika jedan život. Biblija koristi jedan snažni izraz i kaže: “jedno
tijelo”, toliko je prisno jedinstvo između muškarca i žene u braku. I upravo to
je misterij ženidbe: Božja ljubav koja se odražava u bračnom paru koji se
odlučuje na zajednički život. Zbog toga čovjek ostavlja svoju kuću, svoj
roditeljski dom i ide živjeti sa svojom suprugom i tako se snažno povezuje s
njom da njih dvoje postaje – kaže Biblija – jedno tijelo.
Ali vi,
supružnici, sjećate li se toga? Jeste li svjesni velikog dara koji vam je
Gospodin dao? To je pravi “vjenčani dar”! U vašoj je bračnoj zajednici odraz
Presvetoga Trojstva i Kristovom milošću vi ste živa i vjerodostojna slika Boga i
njegove ljubavi.

2. Sveti Pavao u poslanici Efežanima naglašava da se u
kršćanskim supružnicima krije odraz jednog velikog misterija: odnosa koji je
Krist uspostavio s Crkvom, a to je zaručnički odnos (usp. Ef 5, 21-33). Crkva je
Kristova zaručnica. To je odnos. To znači da ženidba odgovara jednom točno
određenom pozivu i mora se smatrati posvećenjem (usp. Gaudium et spes, 48;
Familiaris consortio, 56). To je posvećenje: muškarac i žena su posvećeni u
svojoj ljubavi. Supružnicima se naime, na temelju toga sakramenta, dodjeljuje
pravo i istinsko poslanje, da od najjednostavnijih, svakodnevnih stvari učine
vidljivom ljubav kojom Krist ljubi svoju Crkvu, nastavljajući darivati život za
nju, u vjernosti i u služenju.

3. Uistinu je divan naum koji je sadržan u
sakramentu ženidbe! I ostvaruje se u jednostavnosti pa i krhkosti ljudskog
života. Znamo dobro kroz kolike kušnje prolaze supružnici u svom životu… Važno
je sačuvati vezu s Bogom, koja je u temelju ženidbenog veza. A prava je
povezanost uvijek s Gospodinom. Kada obitelj moli, povezanost ostaje. Kada
suprug moli za svoju suprugu a supruga za svog supruga, ta veza postaje jaka;
jedno moli za drugo. Istina je da u bračnome životu postoje mnoge teškoće; da
rade, da nedostaje novaca, da djeca imaju probleme. Tolike teškoće. A mnogo puta
muž i žena postaju pomalo razdražljivi i svađaju se. Svađaju se, to je tako, u
svakom braku bude i svađa, ponekad lete i tanjuri. Ali ne smijemo biti tužni
zbog toga, takvi smo mi ljudi. Tajna se krije u tome da je ljubav jača od
trenutačne svađe i zbog toga uvijek savjetujem supružnike: ne dopustite da dan u
kojem ste se posvađali mine a da se niste pomirili. Uvijek! A da bi se pomirili
ne treba zvati Ujedinjene narode da dođu u kuću uvesti mir. Dovoljna je jedna
mala gesta, pomilovati drugoga, ma kratki pozdrav: “Bok”! A sutra! A sutra sve
opet ispočetka. I to je život, tako treba ići kroz život, hrabro ići naprijed sa
željom da ga se proživi zajedno. I to je nešto veliko, lijepo! Bračni je život
nešto vrlo lijepo i moramo ga čuvati, uvijek čuvati djecu. U nekim drugim
prigodama sam na ovom Trgu rekao nešto što je od velike pomoći u bračnom životu.
To su tri riječi koje se uvijek moraju reći u kući: dopusti, hvala, oprosti. Tri
čarobne riječi. Mora se tražiti dopuštenje: da ne bih bio nametljiv u bračnom
životu. Oprosti, ali što misliš…? Oprosti, dopuštaš li mi…? Zatim reći hvala:
zahvaliti bračnom drugu; hvala za ono što si učinio za mene, hvala ti na tome.
Ta ljepota zahvaljivanja! A budući da svi mi griješimo, ovu zadnju riječ je
pomalo teško reći, ali je treba reći: oprosti. Dopusti, hvala i oprosti. S te
tri riječi, s molitvom supružnika za suprugu i supruge za supruga, mirenjem
uvijek prije nego završi dan, brak će napredovati. Tri čarobne riječi, molitva i
uvijek se pomiriti. Neka vas Gospodin blagoslovi i molite za mene!

(IKA)