Općinstvo svetih

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu, 30. listopada 2013.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas vam želim govoriti o jednoj vrlo lijepoj stvarnosti naše vjere, a to je “općinstvo svetih”. Katekizam Katoličke Crkve nas podsjeća da se pod tim izrazom podrazumijevanju dvije stvarnosti: zajedništvo u svetim stvarima i zajedništvo između svetih osoba (br. 948). Zadržat ću se na ovom drugom značenju: riječ je o jednoj od najutješnijih istina naše vjere, jer nas podsjeća da nismo sami već da postoji zajedništvo života među onima koji pripadaju Kristu. To se zajedništvo rađa iz vjere; naime izraz “sveti” se odnosi na one koji vjeruju u Gospodina Isusa i po krštenju su mu pritjelovljeni u Crkvi. Zbog toga se prve kršćane nazivalo također “svetima” (usp. Dj 9, 13.32.41; Rim 8, 27; 1 Kor 6, 1).

“Da svi budu jedno…”

1. U Ivanovu se Evanđelju kaže da je, prije svoje muke, Isus molio Oca za zajedništvo među učenicima, ovim riječima: “da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.” (17,21). Crkva, u svojoj dubljoj istini, je zajedništvo s Bogom, prisnost s Bogom, zajedništvo ljubavi s Kristom i Ocem u Duhom Svetim, koje se proteže na bratsko zajedništvo. Taj odnos između Isusa i Oca je “matrica” povezanosti među nama kršćanima: ako smo duboko uronjeni u tu “matricu”, u tu užarenu peć ljubavi, tada možemo doista međusobno postati samo jedno srce i samo jedna duša, jer u plamenu Božje ljubavi izgaraju naše sebičnosti, naše predrasude, naše unutarnje i izvanjske podjele. Božja ljubav sagorijeva također naše grijehe.

Naša vjera treba potporu drugih

2. Ako postoji ta ukorijenjenost u izvor Ljubavi, koja je Bog, tada se također događa recipročno gibanje: od braće k Bogu; iskustvo bratskog zajedništva me vodi zajedništvu s Bogom. Međusobna ujedinjenost vodi nas ujedinjenosti s Bogom, vodi nas povezanosti s Bogom koji je naš Otac. To je drugi aspekt općinstva svetih kojeg bih želio istaknuti: naša vjera treba potporu drugih, osobito u teškim trenucima. Ako smo mi ujedinjeni vjera postaje jaka. Kako je lijepo međusobno se podupirati u čudesnoj pustolovini vjere! Kažem to jer težnja zatvaranja u privatnu sferu utjecala je također na vjersko područje, tako da je mnogo puta teško tražiti duhovnu pomoć onih koji s nama dijele kršćansko iskustvo. Tko od nas nije doživio nesigurnosti, lutanja ili čak sumnje na putu vjere? Svi smo to iskusili, ja također: to je sastavni dio puta vjere, sastavni dio našega života. Sve to ne smije iznenaditi, jer smo ljudska bića, označena krhkošću i ograničenostima; svi smo krhki, svi imamo granice. Ipak, u tim je teškim trenucima nužno uzdati se u Božju pomoć, sinovskom molitvom, i, istodobno, važno je naći hrabrosti i poniznosti da se otvorimo drugima, da tražimo pomoć, da tražimo da nam pruže ruku. Koliko smo puta učinili to i zatim se uspjeli izvući iz nevolje i ponovno naći Boga! U tome zajedništvu mi smo velika obitelj, gdje se svi članovi međusobno pomažu i podupiru.

Općinstvo svetih nadilazi granice ovozemaljskog života

3. Dolazimo tako do drugog aspekta: općinstvo svetih nadilazi granice ovozemaljskog života, nadilazi smrt i traje zauvijek. To jedinstvo među nama seže onkraj ovog života i nastavlja se u drugom životu; to je duhovno jedinstvo koje se rađa iz krštenja i ne prekida se smrću, već, zahvaljujući Kristu uskrslom, nalazi svoju puninu u vječnom životu. Postoji duboka i neraskidiva veza između onih koji su još putnici na ovome svijetu – među nama – i onih koji su prešli prag smrti i ušli u vječnost. Svi krštenici ovdje na zemlji, duše u čistilištu i sve blažene duše koje su već u raju čine jednu obitelj. To zajedništvo između zemlje i neba ostvaruje se osobito u molitvi zagovora.

Kršćanin mora biti radostan!

Dragi prijatelji, imamo tu ljepotu! To je naša stvarnost, svih nas, koja nas čini braćom, koja nas prati na putu života i daje nam susresti se po drugi put gore na nebu. Kročimo tim putem s povjerenjem, s radošću. Kršćanin mora biti radostan, radostan što ima toliku krštenu braću za svoje suputnike; što mu pomažu braća i sestre koji kroče istim putem prema nebu kao i braća i sestre koji su na nebu i mole se Isusu za nas. Samo radosno naprijed tim putem!

(IKA/Pastoral mladih)