Objavljena prva apostolska pobudnica pape Franje

U Vatikanu je 26. studenoga predstavljena i objavljena apostolska pobudnica pape Franje “Evangelii Gaudium” u kojoj Papa razlaže temu naviještanja evanđelja u današnjem svijetu. U tekstu pobudnice Papa je također uključio prinose s radova sinode održane u Vatikanu od 17. do 28. listopada 2012. na temu “Nova evangelizacija za prenošenje vjere”.
Tom pobudnicom Papa pokazuje neke putove za hod Crkve u narednim godinama. Želi prije svega pokrenuti novu evangelizacijsku etapu koju karakterizira radost. Papa upućuje usrdan poziv svim krštenicima da s novim žarom i poletom nose drugima Isusovu ljubav koju osjećaju u svome životu, radost i ljepotu njegova prijateljstva, da budu u “stanju trajnog poslanja”. Kršćani su pozvani biti “vjerovjesnici s Duhom” koji mole i rade, s njihovih se usana mora razlijegati prvi navještaj ili ‘kerygma’. “Isus Krist te ljubi, dao je svoj život da te spasi, i sada živ korača uz tebe iz dana u dan, da te prosvijetli, osnaži, oslobodi”, piše Papa.
Potrebna je nadalje stvaralačka i smjela obnova, u čijem će ishodištu biti izvorna svježina evanđelja. Nužni su pastoralno i misionarsko obraćenje, koje ne može ostaviti stvari onakve kakve jesu, kao i obnova crkvenih struktura da postanu više misionarske. Papa razmišlja i o “promjeni papinstva” u pravcu veće kolegijalnosti i “zdrave decentralizacije”. Potrebno je iznaći nove putove i kreativne načine, ne bojati se preispitati crkvene običaje i propise koji nisu izravno vezani uz srž evanđelja, a od kojih su neki duboko ukorijenjeni i sežu u daleku prošlost. Papa ističe nužnost da se poradi na povećanju odgovornosti laikâ, koje “na marginama odlučivanja” drži “pretjerani klerikalizam” te da se prošire prostori za snažniju prisutnost ženâ u Crkvi, posebno “na različitim mjestima gdje se donose važne odluke”.
Papa poziva Crkvu da svoja vrata drži otvorenima, Crkva je mjesto milosrđa, a ne osude, jer se Bog nikada ne umara praštati. “Ni vrata sakramenata se ne bi smjela zatvarati zbog bilo kojeg razloga”, piše Papa te dodaje da euharistija “nije nagrada za savršene već velikodušni lijek i hrana za slabe. Ta uvjerenja imaju također pastoralne posljedice koje smo pozvani mudro i smjelo uzeti u obzir. Često se ponašamo više kao kontrolori milosti a ne kao oni koji olakšavaju protok milosti. Crkva nije carina, već je očev dom gdje ima mjesta za svaku osobu s njezinim teškim životom”. Papa ponavlja da mu je draža Crkva “ranjena i prljava jer je izašla na ulice, no Crkva… zatvorena u klupko opsesija i procedura. Ako nešto mora u nama probuditi sveti nemir onda je to da naša braća žive bez prijateljstva Isusova. Navještaj evanđelja mora imati pozitivne karakteristike: blizina, poštivanje, suosjećanje, strpljivost prema onima koji se trude kročiti putom sazrijevanja. I u svojim homilijama svećenici se moraju kloniti čisto “moralističkog ili indoktrinirajuće prodike”. Homilije im moraju biti pozitivne a ne negativne, moraju uvijek pružati nadu, govoriti “riječi koje raspaljuju plamen u srcu”.
Potrebno je voditi dijalog i susret s drugim kršćanima, s ostalim religijama i s nevjernicima. Taj dijalog treba voditi “s jasnim i radosnim identitetom”. Papa primjećuje da u ovom dobu zadobiva veliku važnost odnos s muslimanima. Ponizno moli zemlje islamske tradicije da jamče vjersku slobodu kršćanina, također vodeći računa o slobodi koju islamski vjernici uživaju u zapadnim zemljama. Papa se protivi pokušaju da se religija gurne u privatnu sferu te ističe kako se zbog poštivanja koje se duguje manjinama agnostika i nevjernika ne smije zatomiti uvjerenje većine vjernika.
U posljednjem, petom poglavlju pobudnice govori se o tome da Crkva mora biti proročki glas, kadra govoriti smjelo, također protiv struje. Ponovno potvrđuje opredjeljenje Crkve za siromašne. Papa traži “siromašnu Crkvu za siromašne”. Prokazuje današnji ekonomski sistem koji je “krajnje nepravedan”. Ta ekonomija ubija jer prevladava “zakon jačega”. Današnja kultura “bacanja” stvorila je “nešto novo”: “isključeni nisu ‘izrabljeni’ već su otpad, ‘višak'”. “Molim Gospodina da nam dadne više političara kojima je doista na srcu društvo, narod, život siromašnih”, ističe Papa. Kršćanske zajednice koje zaboravljaju na siromahe osuđene su na rasulo. Među tim slabima za koje se Crkva želi brinuti su “nerođena djeca, koja su najnezaštićenija i najnevinija od svih… Nije znak napretka težiti riješiti probleme uklanjanjem jednog ljudskog života”, piše Papa. Obitelj, nastavio je Papa, prolazi kroz duboku kulturnu krizu koja favorizira način života koji iskrivljava obiteljske veze. Prokazuje također nove progone kojima su izloženi kršćani.
Pobudnica se zaključuje molitvom Mariji, Majci evangelizacije. Promatrajući Majku Božju, piše Papa, ponovno povjerujmo u revolucionarnu snagu nježnosti i ljubavi. (IKA)