“Milijarda turista – milijarda mogućnosti”

Papinsko vijeće za pastoral selilaca i putnika, Poruka za Svjetski dan turizma 2015. (27. rujna)

 

1. Godine 2012. premašen je simbolični prag od milijardu međunarodnih turističkih dolazaka. Taj broj nastavlja rasti te se predviđa da će se 2030. prijeći novi prag od dvije milijarde. Tom se podatku treba dodati još veće brojke vezane uz lokalni turizam. 
U prigodi Svjetskog dana turizma želimo se usredotočiti na mogućnosti i izazove koje pokreću te statistike i zato preuzimamo temu koju je predložila Svjetska turistička organizacija: “Milijarda turista – milijarda mogućnosti”.
Ovaj rast upućuje izazov svim sektorima koji su uključeni u ovaj globalni fenomen: turistima, poduzećima, vladama i lokalnim zajednicama i, naravno, Crkvi. Brojku od milijardu turista nužno treba promatrati prije svega kroz prizmu milijardu mogućnosti.
Ova se poruka objavljuje nekoliko dana nakon predstavljanja enciklike Laudato si’ pape Franje posvećene brizi za zajednički dom[1]. To je tekst kojeg itekako trebamo imati pred očima jer pruža važne smjernice koje treba slijediti u našoj pozornosti prema svijetu turizma.

2. Prolazimo kroz razdoblje promjene u kojem se mijenja način seljenja s jednog mjesta na drugo i samim tim i samo iskustvo putovanja. Oni koji idu u zemlje koje se razlikuju od njihove vlastite čine to s više ili manje svjesnom željom da probude najskriveniji dio sebe kroz susret, dijeljenje i razmjene. Sve je više turista u potrazi za izravnim dodirom s onim što je drugačije u svojoj izvanrednosti.
Klasični pojam “turist”, koji je vrijedio do sada, polako blijedi, a sve više jača pojam “putnik”, to jest, netko tko se ne ograničava na posjet nekom mjestu, već na neki način postaje njegov sastavni dio. Rođen je “građanin svijeta”: cilj nije više vidjeti, već pripadati, ne više razgledati, već živjeti, ne analizirati, već sudjelovati, poštujući pritom onom što se susreće i onoga koga se susreće.
U posljednjoj enciklici papa Franjo nas poziva da pristupamo prirodi s “otvorenošću divljenju i čuđenju”, govoreći “jezik bratstva i ljepote u našem odnosu sa svijetom” (Laudato si’, br. 11). To je pravi pristup kojeg treba primijeniti u svom odnosu prema mjestima i narodima koje se posjećuje. To je put da se ugrabi milijardu mogućnosti i učini da dadnu još veće plodove.

3. Poduzeća koja posluju u ovom sektoru bi trebala prednjačiti u ostvarivanju općeg dobra. Odgovornost poduzećâ je velika, također na turističkom polju, a da bi mogla iskoristiti milijardu mogućnosti moraju biti svjesna toga. Krajnji cilj ne bi trebala biti dobit koliko pružiti putniku otvoreni put za postizanje iskustva kojeg traži. I poduzeća pritom moraju poštivati ljude i okoliš. Važno je ne izgubiti svijest o licima ljudi. Turiste se ne smije svesti samo na statistiku ili izvor prihoda. Potrebno je provoditi oblike turističkog poslovanja kojeg se proučava s pojedincima i za pojedince te ulagati u pojedince i održivost, kako bi se pružilo također priliku za zaposlenje u poštivanju našeg zajedničkog doma.

4. Istodobno, vlade moraju zajamčiti poštivanje postojećih i donositi nove zakone koji će imati za cilj zaštitu dostojanstva pojedinaca, zajednica i teritorija. Odlučan stav je od presudne važnosti. I na turističkom polju građanske vlasti raznih zemalja moraju osmisliti zajedničke strategije sa ciljem stvaranja globalizirane društveno-ekonomske mreže u korist lokalnih zajednica i putnikâ, kako bi se na taj način pozitivno iskoristilo milijardu mogućnosti koje pruža interakcija.

5. S te točke gledišta, lokalne zajednice su također pozvane otvoriti svoje granice i iskazati dobrodošlicu onima koji dolaze iz drugih zemalja vođeni željom za stjecanjem novih znanja. Jedinstvena je to prilika za uzajamno obogaćivanje i zajednički rast. Pružanjem gostoprimstva omogućuje se da potencijali okoliša, društva i kulture donesu ploda, kao i stvaranje novih radnih mjesta, razvoj vlastitog identiteta i valoriziranje teritorija. Milijarda je to mogućnosti za napredak, pogotovo za zemlje koje su još uvijek u razvoju. Jačanje turizma, pogotovo u njegovim najodgovornijim oblicima, omogućuje ići ususret budućnosti sa snažnom sviješću o vlastitoj jedinstvenosti, povijesti i kulturi. Stvaranje prihoda i promicanje jedinstvene baštine omogućuje probuditi onaj osjećaj ponosa i samopouzdanja koji su korisni za jačanje dostojanstva zajednicâ domaćina, ali uvijek pazeći na to da se ne izda teritorij, tradicije i identitet u korist turistâ[2]. U lokalnim se zajednicama “može usaditi veći osjećaj odgovornosti, snažan osjećaj zajedništva, spremnost da se štiti druge, duh kreativnosti i duboku ljubav prema vlastitoj zemlji, te misliti na ono što će se na kraju ostaviti djeci i unucima” (Laudato si’, br. 179).

6. Ako je milijarda turista dobro primljena to se može pretvoriti u važan izvor blagostanja i održivog razvoja za čitav planet. Nadalje, globalizacija turizma dovodi do rađanja individualnog i kolektivnog građanskog osjećaja. Prihvaćanjem pravilnijeg kriterija za putovanje po svijetu, svaki putnik postaje aktivni dio u zaštiti zemlje. Napor jednog pojedinca pomnožen s milijardu postaje velika revolucija.
U putovanju se krije i želja za autentičnošću koja ima svoj konkretni izraz u neposrednosti odnosâ i uključivanju u zajednice koje se posjećuje. Sve više raste potreba za bijegom od virtualnog svijeta, koji itekako može stvoriti udaljenosti i bezlična poznanstva, kao i za ponovnim otkrivanjem iskrenosti susreta s drugima. Ekonomija dijeljenja može istkati mrežu zahvaljujući kojoj raste humanost i bratstvo koji su kadri generirati pravičnu razmjenu dobara i usluga.

7. Turizam predstavlja milijardu mogućnosti i za evangelizacijsko poslanje Crkve. “Nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu” (Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, br. 1). Nadasve je važno da Crkva prati katolike s liturgijskim i formacijskim prijedlozima. Ona također treba prosvjetljivati one koji tijekom iskustva putovanja otvaraju svoja srca i postavljaju sebi određena pitanja. Na taj način ona ostvaruje stvarni prvi navještaj evanđelja. Bitno je da Crkva izlazi i bude blizu putnicima kako bi ponudila odgovarajući i individualni odgovor na njihova unutarnja traženja. Otvarajući svoje srce drugima, Crkva omogućuje autentičniji susret s Bogom. Da bi se to postiglo, potrebno je povećati gostoljubivost župnih zajednica i vjersku izgradnju turističkog osoblja.
Zadaća Crkve je također učiti ljude kako živjeti slobodno vrijeme. Sveti nas Otac podsjeća da “kršćanska duhovnost objedinjuje vrijednost odmora i slavlja. Čovjek je sklon tome da kontemplativni počinak obezvrjeđuje kao nešto neproduktivno i nepotrebno, ali zaboravlja da se time poslu koji se radi oduzima ono najvažnije: njegov smisao. Pozvani smo uključiti u naš rad dimenziju primanja i dara, koja je nešto sasvim drugo od puke neaktivnosti” (Laudato si’, br. 237).
Ne bismo smjeli usto zaboraviti da je papa Franjo proglasio Svetu godinu milosrđa[3]. Moramo se pitati kako pastoral turizma i hodočašća može postati područje za “iskusiti ljubav Boga koji tješi, koji oprašta i daje nadu” (Misericordiae vultus, br. 3). Posebni znak toga jubilejskog vremena bit će bez sumnje hodočašće (usp. Misericordiae vultus, br. 14).
Vjerna svome poslanju i polazeći od uvjerenja da “evangeliziramo također kada se nastojimo uhvatiti u koštac s raznim izazovima koji se mogu javiti”[4], Crkva surađuje kako bi turizam postao sredstvo za razvoj narodâ, poglavito onih najsiromašnijih, pokretanjem jednostavnih ali djelotvornih projekata. Ipak, Crkva i institucije moraju uvijek budno paziti kako bi se spriječilo da se milijardu mogućnosti pretvori u milijardu opasnosti, surađujući u očuvanju osobnog dostojanstva, prava radnika, kulturnog identiteta, poštivanja okoliša i drugo.

8. Milijarda mogućnosti također za okoliš. “Sav materijalni svijet govori o Božjoj ljubavi, njegovoj bezgraničnoj naklonosti prema nama. Tlo, voda, planine, sve je, takoreći, Božje milovanje” (Laudato si’, br. 84). Između turizma i okoliša postoji duboka međuovisnost. Turistički sektor, ostvarujući prihode od prirodnih i kulturnih bogatstava, može promicati njihovo očuvanje i, koliko god da to zvučalo nevjerojatno, njihovo uništenje. U tom odnosu, enciklika Laudato si’ se predstavlja kao dobra suputnica.
Često se pravimo da ne vidimo problem. “Taj bijeg od stvarnosti služi tome da sačuvamo naše sadašnje načine života i modele proizvodnje i potrošnje” (Laudato si’, br. 59). Kada postupa ne kao gospodar već kao “odgovorni upravitelj” (Laudato si’, br. 116), svakom se pojedincu nameću obaveze koje se moraju konkretizirati u preciznim djelima, koja se kreću od specifičnog i koordiniranog zakonodavstva pa sve do jednostavnih svakodnevnih radnji[5], preko prikladnih odgojno-obrazovnih planova i održivih turističkih projekata u kojima se poštuje okoliš. Sve ima svoju važnost[6]. Ali je nužna, i zasigurno važnija, također promjena u načinu života i stavovima. “Kršćanska duhovnost predlaže rast u umjerenosti i sposobnost da čovjek bude zadovoljan i s malim” (Laudato si’, br. 222).

9. Turistički sektor može biti prilika, štoviše, milijarda mogućnosti također za izgradnju putova mira. Susret, razmjena i dijeljenje jačaju sklad i razumijevanje. Postoji milijarda prigoda da se putovanje pretvori u egzistencijalno iskustvo. Milijarda mogućnosti da postanemo graditelji boljeg svijeta, svjesni bogatstava sadržanih u torbi svakog putnika. Milijarda turista, milijarda mogućnosti da postanemo “oruđa Boga Oca kako bi naš planet bio onakav kakvim ga je on zamislio pri stvaranju i kako bi odgovarao njegovu planu mira, ljepote i punine” (Laudato si’, br. 53).

Vatikan, 24. lipnja 2015.

Antonio Maria kard. Vegliò
Predsjednik

Joseph Kalathiparambil
Tajnik

——————————————————————————————————————————
[1] Franjo, Enciklika Laudato si’ o brizi za zajednički dom, 24. svibnja 2015.
[2] Da bi se to izbjeglo “turističku djelatnost treba planirati tako da se omogući preživljavanje i procvat tradicionalnih kulturnih proizvoda, zanata i folklora, a ne da se izazove njihovo nazadovanje i standardizacija” (Svjetska turistička organizacija, Globalni etički kodeks za turizam, 1. listopada 1999., čl. 4. § 4).
[3] Franjo, Bula objave izvanrednog jubileja milosrđa Misericordiae vultus. Lice milosrđa, 11. travnja 2015.
[4] Franjo, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium. Radost evanđelja, 24. studenog 2013., br. 61.
[5] “Ima nešto plemenito u preuzimanju brige za stvoreni svijet kroz male svakodnevne radnje, i upravo je divno kako odgoj i obrazovanje mogu dovesti do stvarnih promjena u načinu života. Odgoj i obrazovanje za odgovornost prema okolišu može potaknuti načine ponašanja koji izravno i značajno utječu na svijet koji nas okružuje, kao što je: izbjegavati upotrebu plastike i papira, smanjiti potrošnju vode, odvajati otpad, kuhati samo onoliko hrane koju se može pojesti, pokazivati brigu za druga živa bića, koristiti javni prijevoz ili dijeliti troškova prijevoza jednim automobilom [car-pooling], saditi nova stabla, gasiti nepotrebno svjetlo i tako redom. Sve to odražava velikodušnu i dostojanstvenu kreativnost u kojoj dolazi do izražaja ono najbolje u ljudima. Ponovno korištenje neke stvari namjesto da je se odmah baci, kada je nadahnuto dubokim pobudama, može biti čin ljubavi koji izražava naše dostojanstvo” (Laudato si’, br. 211).
[6] “Ne smijemo misliti da ti napori neće promijeniti svijet. Te radnje su na korist društvu i uvijek donose, često nezapažene, plodove, jer u krilu ove zemlje rađaju dobro koje se, iako nevidljivo, neizbježno sve više širi” (Laudato si’, br. 212).

——————————————————————————————————————————

(IKA)