Milosrđe i obraćenje

Papina kateheza na jubilejskoj audijenciji u subotu 18. lipnja 2016.

 

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Nakon svojega uskrsnuća, Isus se u nekoliko navrata ukazao učenicima prije nego će uzaći u Očevu slavu. Evanđeoski odlomak koji smo upravo čuli (Lk 24, 45-48) govori o jednom od tih ukazanja, u kojima Gospodin pokazuje temeljni sadržaj propovijedanja koje će apostoli morati ponuditi svijetu. Možemo to sažeti u dvije riječi: “obraćenje” i “oproštenje grijehâ”. Ta dva aspekta označavaju milosrđe Boga koji se, s ljubavlju, brine za nas. Danas ćemo govoriti o obraćenju.
Što je obraćenje? Ono je prisutno u cijeloj Bibliji, a osobito u propovijedanju prorokâ, koji neprestano pozivaju narod da se “vrati Gospodinu”, moleći ga za oprost i mijenjajući način života. Obratiti se, prema prorocima, znači napraviti zaokret i okrenuti se ponovno Gospodinu, oslanjajući se na sigurnosti da nas on ljubi a njegova ljubav je uvijek vjerna. Vratiti se Gospodinu.
Isus je od obraćenja učinio prvu riječ svojega propovijedanja: “Obratite se i vjerujte evanđelju” (Mk 1, 15). Upravo tim navještajem on se predstavlja narodu, tražeći od njega da prihvati njegovu riječ kao posljednju i konačnu riječ koju Otac upućuje ljudskom rodu (usp. Mk 12, 1-11). U usporedbi s propovijedanjem prorokâ, Isus još više insistira na unutarnjoj dimenziji obraćenja. U to je, zapravo, cijela osoba uključena, srce i um, da postane novo stvorenje, novi čovjek. Srce se mijenja i osoba se obnavlja.
Kad Isus poziva na obraćenje ne postavlja se za suca ljudima, već to čini polazeći od blizine, od dijeljenja ljudskog stanja, te dakle puta, kuće, stola… Milosrdnost prema onima koji imaju potrebu promijeniti život provodi u djelo svojom prisutnošću punom ljubavi, kako bi uključio sve u svoju povijest spasenja. Isus je uvjeravao ljude dobrotom, ljubavlju, i tim svojim ponašanjem Isus je duboko doticao srca ljudi i oni su se osjetili privučenima Božjom ljubavlju i potaknuti promijeniti svoj život. Na primjer, obraćenja Mateja (Mt 9, 9-13) i Zakeja (Lk 19, 1-10) zbila su se upravo na taj način, jer su osjetili da ih Isus ljubi, a po njemu i Otac. Pravo obraćenje događa se kad prihvatimo dar milosti; a jasan znak njegove autentičnosti je da zamjećujemo potrebe braće i spremni smo ići im u susret.
Draga braćo i sestre, koliko puta mi također osjećamo potrebu za promjenom koja uključuje čitavu našu osobu! Koliko puta si kažemo: “Moram se promijeniti, ne mogu dalje ovako… Moj život, ako nastavim ovim putem, neće uroditi plodom, bit će beskoristan život i neću biti sretan.” Koliko puta dolaze te misli, koliko puta!… A Isus, stojeći uz nas, s ispruženom rukom nam govori: “Dođi, dođi k meni. Ja ću izvesti sve što treba: ja ću promijeniti tvoje srce, ja ću promijeniti tvoj život, ja ću te usrećiti”. Ali mi, vjerujemo li u to ili ne? Vjerujemo li ili ne? Što vi mislite: vjerujete li u to ili ne? Manje pljeska i glasnije recite: vjerujete ili ne vjerujete? [Narod: “Da!”] Tako je. Isus koji je s nama poziva nas da promijenimo svoje živote. On je taj koji, s Duhom Svetim, usađuje u nas taj nemir da promijenimo svoje živote i budemo malo bolji. Slijedimo dakle taj Gospodinov poziv i ne pružajmo otpore, jer samo ako se otvorimo njegovu milosrđu nalazimo pravi život i istinsku radost. Mi samo trebamo širom otvoriti vrata, a on će učiniti ostalo. On čini sve, ali mi smo ti koji trebamo otvoriti naša srca da nas on može izliječiti i pomoći nam ići naprijed. Uvjeravam vas da ćemo biti sretniji. Hvala.

(IKA)