U KISTANJU ODRŽANE PETNAESTE FRANJEVAČKE PUČKE MISIJE

Objavljeno: 16.03.2019.

Nije puno pogriješila jedna učenica iz Kistanja kada je u susretu s našom braćom franjevcima misionarima rekla kako su ovo bile prave Janjevačke pučke misije. I doista su petnaeste po redu Franjevačke pučke misije u župi Prikazanja Blažene Djevice Marije u Kistanju pod geslom ‘Danas mi je boraviti u tvojoj kući’ (Lk 19,5), održane u specifičnom životnom okruženju ovoga mjesta kojega su nakon Domovinskog rata naselile mnogobrojne hrvatske katoličke obitelji iz mjesta Janjevo s Kosova. Upravo je župna crkva sv. Nikole biskupa od 7. do 13. ožujka svakodnevno tijekom prijepodnevnog i večernjeg programa bila ispunjena djecom, mladeži i mladim obiteljima, živom Crkvom koja je oduševila misionare.

Svečanim misnim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić misije su počele na spomendan mučeništva Sluge Božjega fra Alojzija Palića (1878.-1913.), mladog janjevačkog svećenika, koji je s 35 godina na Kosovu dao svoj život kao svjedočanstvo svoje ljubavi za Krista i Crkvu. Na kraju svete mise nadbiskup Puljić udijelio je blagoslov poslanja misionarima: fra Leopoldu Paliću, fra Robertu Čibariću, fra Mati Bašiću, fra Ivici Berišiću, fra Mati Zirdumu, fra Ervinu Joziću, fra Siniši Puciću, te koordinatoru misija fra Ivanu Matiću. Tako su misionari tih dana u župi od Boga i Crkve poslani naviještati Evanđelje Isusa Krista, biti glasnici mira i spasenja među svim ljudima.

U prijepodnevnim satima svakoga dana četvorica franjevačkih bogoslova susretala su se s različitim skupinama župljana: od prvašića pa svih razrednih odijeljenja sve do osmaša, polaznika kistanjske osnovne škole, zatim, s ministrantima, dječjim zborom, krizmanicima, Marijanskom vinkovskom mladeži, roditeljima prvopričesnika i krizmanika te korisnicima zajednice bivših ovisnika Mondo nuovo. Svima njima posvjedočili su o svom franjevačkom pozivu, te ispunili susrete molitvom, pjesmom, igrom, čak i likovnim i literarnim stvaralaštvom. Za to vrijeme svećenici su bili na raspolaganju mnogima koji su u velikom broju tražili od njih razgovor i sakrament pomirenja. Za to vrijeme misionari su izložili Presveti oltarski sakrament te izmolili s okupljenim narodom Jutarnju i molitvu Srednjeg časa iz časoslova. Stoga je crkva već od jutra do večeri bila središnje okupljalište u Kistanju u kojoj su se mnogi došli susresti sa živim Bogom.

Poslijepodnevni program počinjao je s nagovorima fra Ivana Matića na pojedine teme po danima: Poziv i poslanje, Blažena Djevica Marija, Zajedništvo, Svjedočanstvo, Euharistija te Zahvala i poslanje. Program je nastavljen molitvom svete krunice Majci Božjoj i pobožnošću križnog puta. Središnji događaj dana, misno slavlje, svakoga je dana u prepunoj crkvi predvodio netko od misionara, uputivši prigodnu homiliju okupljenom mnoštvu. Večernji sati bili su ispunjeni trenutcima sabranosti u poklonstvenoj molitvi pred Presvetim, predajući sebe, svoje obitelji, narod, Nadbiskupiju i sve koji su im se preporučili u molitve, te razmišljajući otajstva kršćanskog dostojanstva. Posebno dojmljivi su bili trenutci zajedništva sa župljanima, na čelu sa župnikom don Ivanom Perkovićem, umirovljenim bivšim župnikom mons. Nikolom Dučkićem te milosrdnim sestrama sv. Vinka s. Blaženkom Delonga i s. Editom Špralja. Bilo je tu i prostora za slavlje obećanja Marijanske vinkovske mladeži te obnove bračnih zavjeta osmero parova supružnika iz ove župe. Valja spomenuti i posjete braći franjevcima na otočiću Visovac, na kojem se od 1445. godine nalazi franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke, koji s prekrasnim krajolikom čine jedinstvenu ambijentalnu cjelinu. U zajedništvu s braćom iz Provincije Presvetog Otkupitelja, među kojima je bilo i petero ovogodišnjih novaka, razgledali smo ljepote ovog jedinstvenog krajolika te se pomolili i za pokojne franjevce koji počivaju na samostanskom groblju. Dojmiljiv je bio i ekumenski susret s pravoslavnim monasima u manastiru Krka, koji su dodatno obogatili vjersko iskustvo misionara svojim gostoprimstvom te bogatstvom sakralne i kulturne baštine ovoga mjesta.

„Kao što je Isus slao apostole, tako je i sv. Franjo shvatio kako je važno da braća idu i navještaju evanđelje, da evangeliziraju baš kao bratstvo. I u Kistanju smo bili kao bratstvo, kao manja braća, poslušni izvornom Franjinom načinu, a to je apostolski način – ići kao braća svjedočiti bratsku ljubav i Božje milosrđe. Ovdje smo doživjeli snagu zajedništva i ljubav župne zajednice. Vidjeli smo radost koju ti ljudi nose u sebi, svjedočanstvo vjere, to je i nas hranilo. Osjetili smo kako unatoč teškoćama i boli ovaj narod ima snagu, da rana može donijeti pravu vjeru u Isusa. Prošli smo s misijama cijelu Hrvatsku, od Vukovara, preko Međimurja i Istre do Dubrovnika, neke otoke, kao predivno iskustvo u navještaju evanđelja na franjevački način. No, nigdje nismo naišli na toliki odaziv ljudi“, pohvalio je fra Ivan župljane, rekavši da su misije bila intenzivna duhovna obnova i duhovne vježbe za sve, kako za župljane tako i za misionare.

Franjevačke pučke misije u Kistanju završile su svečanim misnim slavljem koje je predvodio fra Ivan Matić. Prije mise svećenici i puk sudjelovali su u procesiji s Gospinim kipom, a po povratku u crkvu svi su Majci Božjoj zahvalili za misije, izmolili posvetu i predanje Majci Božjoj. „Kraj misija nije završetak nečega što sada prestaje, nego novi početak za vas. Vi nastavljate misije u svom svakodnevnom životu, biti svjedoci. Da ova župna zajednica bude svijetu znak žive vjere, bratske ljubavi, poštovanja, da budete na blagoslov ljudima koje susrećete“ poručio je fra Ivan, rekavši da događaj misija molitvom za potrebe šire zajednice i naroda nadilazi granice župe i nadbiskupije, zahvaća domovinu i sve koji su u zajednici žive vjere. Misionari su pojedinačno u završnom obraćanju zahvalili Bogu za svaki susret, za sve geste povjerenja i ljubavi koje su im iskazali gostoljubivi Janjevci. Župnik don Ivan darovao ih je i kamenom skulpturom Posljednje večera, autora i župljanina Nikole Golomejića.

U Kistanju živi 1.300 stanovnika, oko 200 učenika pohađa tamošnju osnovnu školu. Većina obitelji živi od socijalne pomoći, od trgovine ljeti na obali, a nekoliko obitelji bavi se stočarstvom. Ipak, Janjevci ne napuštaju domovinu, ne odlaze u inozemstvo nego najviše u Zagreb. Unatoč teškim materijalnim uvjetima, Kistanje su istinska oaza života. Prizori brojnih obitelji otvorenih životu, muškaraca, žena i djece redovitih i u župnoj crkvi, pokazuje koliko su Janjevci požrtvovni, spremni služiti, odgajati, u vjernosti Bogu, nepokolebljivi ljubitelji života i svjedoci duhovnih vrijednosti.

fra Siniša Pucić