Božićna čestitka fra Ivana Matića, voditelja Kuće susreta Tabor
Draga braćo i sestre!
Božić je slavlje u čijem je središtu rođenje Isusa Krista, Sina Božjega, koji je iz ljubavi prema nama došao na ovaj svijet, postao čovjekom i rodio se u siromaštvu betlehemske štalice.
U toj betlehemskoj štalici nalazimo malog Isusa, Mariju i Josipa. U njima promatramo svetost i dragocjenost obitelji i onu pravu evanđeosku malenost onih koji se pouzdaju u Gospodina. To je ujedno i svjedočanstvo svima nama da Bog uvijek izabire malene i ponizne preko kojih dolazi na ovaj svijet. Gospodin u njima pronalazi tu ljubav i to srce koje ga ljubi i koje je otvoreno za sve ono što je Božja volja i Božji plan. Tako je bilo i kod mnogih svetaca, poput svetoga Franje Asiškog, koji je doživio Božju ljubav i povjerovao joj svim svojim srcem. Na osobit način svoju ljubav sv. Franjo pokazuje i ostavlja nam kao trajni spomen u neizrecivom i čudesnom otajstvu Božića.
To je i razlog što ove godine slavimo 800. obljetnicu od prvih „živih jaslica“ koje je osmislio upravo sveti Franjo, na Božić, davne 1223. godine, u malenom talijanskom gradiću koji se zove Greccio. Jedan od njegovih životopisaca, Toma Čelanski, u svom Prvom životopisu sv. Franje donosi sljedeći tekst, u kojem vidimo svu ljubav sv. Franje prema otajstvu Božića i rođenju malenog Isusa. Evo kako opisuje taj događaj:
„Treba se sjetiti i čuvati u časnoj uspomeni ono što je sv. Franjo učinio tri godine prije svog slavnog preminuća kod gradine koja se zove Greccio na Dan rođenja Gospodina našega Isusa Krista. U onom je kraju živio neki čovjek imenom Ivan. Uživao je dobar glas, a bio je još boljeg života. Blaženi Franjo ga je na poseban način ljubio jer, premda je u svom kraju uživao glas čovjeka plemenita i vrijedna svake hvale, pogazio je plemenitost tijela, a stekao plemenitost duha. Njega je blaženi Franjo, kao što je često običavao, petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi i rekao mu: ‘Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.’ Kad je to ovaj dobri i vjerni čovjek čuo, brzo je otišao i na spomenutom mjestu pripravio sve što je svetac rekao.
I približio se dan veselja, došao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta pozvana su braća. Muškarci i žene onoga kraja prirediše prema svojim mogućnostima svijeće i zublje da bi rasvijetlili noć koja je blistavom zvijezdom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je došao svetac Božji. Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silnog ganuća uzdiše, shrvan krotkošću, a ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi neobična misa; u neočekivanoj utjesi uživa svećenik.“
Ovaj predivan tekst neka nam bude poticaj i u našim slavljima, u kojima sudjelujemo ovih dana, kako bismo po primjeru sv. Franje proslavili svetkovinu Božića u istinskoj vjeri i radosti.
Uz ovu proslavu otajstva Božića sv. Franje i obljetnice koja je u tijeku, Crkva nam posreduje i veliku milost u kojoj možemo moliti za potpuni oprost, i to od svetkovine Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2023., do blagdana Prikazanja Gospodina našega Isusa Krista u Hramu, 2. veljače 2024. Tom prigodom svi vjernici koji dođu u crkve franjevačke obitelji diljem svijeta, ostajući u molitvi pred jaslicama postavljenim u crkvama, mogu dobiti potpuni oprost pod uobičajenim uvjetima. Isto tako, oni koji su bolesni ili ne mogu fizički sudjelovati, mogu jednako primiti plod oprosta, prinoseći svoje patnje Gospodinu ili vršeći neku odobrenu pobožnost.
Zahvalni Bogu za ovu veliku milost pristupimo ovom božićnom otajstvu otvorena srca i skrušene duše. Pođimo u susret Gospodinu i poklonimo se njemu!
Otajstvo Božića nas potiče da se i sami pokrenemo, te da se iskrena srca poklonimo novorođenom Kralju, poput Mudraca s istoka ili poput siromašnih pastira. Gdje možemo pronaći danas taj Betlehem u kojem se rađa Isus? Gdje se možemo pokloniti malenom Isusu? Možemo ga pronaći najprije u svakoj Euharistiji, u malenosti i skrovitosti posvećenog kruha i vina. Pronaći ćemo ga u sakramentu pomirenja, u kojemu možemo iskusiti njegovu ljubav i milosrđe. Pronaći ćemo ga u svakoj osobnoj i zajedničkoj molitvi. Pronaći ćemo ga u susretima s našim bližnjima, u njihovom pogledu i njihovoj blizini. Pronaći ćemo ga, na osobit način, u onima koji su i danas potrebni naše pomoći i podrške.
Tu dolazimo i do jednog važnog pitanja koje nam otvara otajstvo Božića. Kako danas, u ovo naše vrijeme, možemo iskazati ljubav novorođenom Kralju? Kako na najbolji način možemo doživjeti i proslaviti Božić? Odgovor nalazimo u Matejevu evanđelju: „Što god učiniste jednome od mojih najmanjih, meni ste učinili!“ (usp. Mt 25, 31-46). Prepoznati i poslužiti Isusa u onima koji su gladni, žedni, bolesni i usamljeni, u svima onima koji su pogođeni trpljenjem i siromaštvom, najbolji je način na koji iskazujemo ljubav malenom Isusu koji je i sam rođen u siromaštvu jedne štalice, „jer za njih nije bilo mjesta u Svratištu“.
Iskazati ljubav potrebnima, kroz konkretna djela ljubavi – to je ono što može svatko od nas učiniti. Učiniti dobro djelo bez interesa, bez nekih računica, u ljubavi: tada, dakle, iskazujemo ljubav i prema Bogu. U tome vidimo da je Evanđelje istinska snaga koja može zahvatiti svaki ljudski život i učiniti da čovjek postane produžena ruka Božje ljubavi, u stvaranju jednog boljeg i humanijeg svijeta. Tako postajemo svjedoci ljubavi koja je sućutna, koja zna primijetiti potrebne i malene, koja zna poslužiti i biti blizina i podrška onima koji su u potrebi.
Ako smo svjesni ove činjenice, i ako nosimo to kao osobno iskustvo vjere, onda i mi možemo u malenima ovoga našeg vremena otkriti to Isusovo lice i iskazati mu ljubav svojom blizinom, svojom dobrotom i ljubavlju.
Dok pohodimo pripremljene jaslice u našim crkvama ili našim kućama, ne zaboravimo se pokloniti malom Isusu u svom vlastitom srcu, te u srcima onih koje nam je Bog stavio na naš životni put.
Za sve Vas i za sve Vaše članove obitelji, Vaše prijatelje i dobročinitelje, molim blagoslov i zaštitu sv. Franje i Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa.
Od srca svima želim radostan i mirom ispunjen Božić i neka Vam je obiljem Božjeg blagoslova ispunjena Nova 2024. godina!
fra Ivan Matić
Voditelj Kuće susreta Tabor
