Nagovorom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića u atriju Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, čitanjem iz Evanđelja te svečanom procesijom do vratiju zagrebačke prvostolnice, započeo je u nedjelju 13. prosinca 2015. godine obred otvaranja Vrata milosrđa i Jubileja milosrđa u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
U svom nagovoru Kardinal je, ukazavši na znakovitost okupljanja u atriju Bogoslovnog sjemeništa u čijem središtu se nalazi kapela Presvetog Srca Isusova, vrela Božjeg milosrđa, istaknuo: „Ovdje u Bogosloviji žive i u njoj se izgrađuju mladići za svećeničku službu. To su novi naraštaji pastira u našoj Crkvi. Tu jasnije čujemo poziv, osobito mi svećenici, da u svome zvanju uvijek očitujemo Božje milosrđe. Bog nas je po svojoj ljubavi pozvao u život i povjerava nam svoje darove, među kojima je posebno čudesan dar svećeničkoga i redovničkoga zvanja.“
Po dolasku svečane procesije pred vrata zagrebačke prvostolnice, Kardinal ih je uz molitveni zaziv otvorio blagoslovivši sve okupljene evanđelistarom, a potom se svečana procesija uputila prema glavnom oltaru gdje je Kardinal blagoslovivši vodu i poškropivši njome okupljene vjernike, započeo euharistijsko slavlje.
Uz Kardinala, svečanosti otvaranja Svete godine i u euharistijskom slavlju sudjelovali su vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac, generalni tajnik HBK-a mons. Enco Rodinis, pomoćni biskupi zagrebački mons. Valentin Pozaić, mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Zbora prebendara Prvostolne crkve, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mr. Marko Kovač i velik broj župnika zagrebačkih župa.
Svoju homiliju, Kardinal je započeo govoreći o radosti, istaknuvši da je Božja radost trajna: „Njezino je značenje osobito u tome da jednom započeta, ne prestaje. Nju se ne može poistovjetiti s prolaznim osjećajima. Ona je u povezanosti s Gospodinom. Razumljivo je, stoga, da je žive oni koji odbacuju grijeh, jer upravo grijeh je udaljavanje od Boga te time i od istinske radosti.“
Govoreći o pozivu Ivana Krstitelja na obraćenje, Kardinal je ukazao na tri odrednice bitne za obraćenje i za življenje Godine milosrđa, a to su: podijeliti s drugima, ne pretjerivati u odnosu na druge i ne zlostavljati drugoga.
„Prva je odrednica, dakle: podijeliti s drugima, biti nesebičan. To uključuje da se ne vide samo svoje potrebe, nego i potrebe drugih, te da se odluči podijeliti s drugima što se ima. U darivanju se očituje sloboda osobe koja nije rob stvari koje posjeduje, nego joj je stalo do bližnjega.
Druga je odrednica: ne pretjerivati, to će reći ne prekoračiti granicu u zahtjevnosti prema drugima. Drugim riječima: ne odnositi se prema bližnjima logikom moći, jer najbitnije u životu ne proizlazi iz moći, nego iz snage ljubavi. Tako ne možemo od nekoga zahtijevati: vrijeme, pažnju, sućut, privrženost, prijateljstvo… To nije dio naših prava niti se to može iznuditi silom. Istina, među kršćanima postoji obveza služenja u ljubavi (usp. Rim 13,8), ali se misli na darivanje, a ne na primanje. To je plod prepoznavanja Božjega dara. Dakle, ne pretjerivati, ne iscrpiti drugoga svojom sebičnošću u odnosu na materijalnu i na duhovnu zbilju, otkriva vrijednost poniznosti koja prihvaća sebe i druge.
Treća je odrednica odricanje od zlostavljanja. Ne misli se samo na tjelesno nasilje, nego na sve oblike raspolaganja silom. To se tiče širine odnosa u društvu, s posebnom osjetljivošću prema slabima. To se odnosi na svakidašnje međusobne odnose, na obitelji, na odnose na poslu, na nasilna ophođenja koja ne trebaju biti očita, nego se pokazuju kao: nebriga, ravnodušnost, stav neprimjećivanja drugoga.“
U tom smislu, naglasio je Kardinal, godina milosti poticaj je da svoje kršćanstvo živimo dublje, polazeći od Božjega milosrđa: „Pozvani smo ne samo hodočastiti u katedralu i u jubilejske crkve, nego ponajprije živjeti milosrđe. Prolazak kroz Vrata milosrđa nema vrijednost, ako Bogu ne dopustimo da svojim Duhom prođe kroz naše srce, ako nismo prihvatili poziv da se ispovjedimo, da Bogu predamo svoje grijehe, da ostavimo grješne navike, da se pomirimo s Bogom i s ljudima.“
Na kraju homilije Kardinal je uputio poziv „da ne zaboravimo svoje bližnje u raznim potrebama te da već sada, prije Božića, razmislimo kojim ih djelima tjelesnoga i duhovnoga milosrđa možemo obradovati. U ovoj Godini milosrđa pozvani smo ponovno otkriti tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, stranca primiti, bolesna dvoriti, utamničena pohoditi i mrtva pokopati. Ne zaboravimo ni duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti. Ova nam godina daje prigodu da obnovimo znanje o djelima milosrđa, ali još više da ih vršimo u našem životu, da ne prestajemo biti milosrdni.“
Pred kraj euharistijskog slavlja pomoćni biskup zagrebački mons. Valentin Pozaić oglasio je da će uz zagrebačku prvostolnicu po odluci zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, posebna mjesta milosrđa biti još tri crkve – Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu i župna crkva Presvetog Trojstva u Krašiću gdje će pomoćni Biskupi zagrebački u nedjelju 20. prosinca otvoriti Vrata milosrđa i predvoditi euharistijska slavlja.
Euharistijsko slavlje otvaranja Jubileja milosrđa u Zagrebačkoj nadbiskupiji završilo je svečanim papinskim blagoslovom kojeg je okupljenima udijelio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije