Danas se spominjemo naših mučenika: blaženog fra Serafina Glasnovića Kodića i blaženog don Antona Muzića
Blaženi fra Serafin Glasnović Kodić, rođen je u Janjevu 25. travnja 1893. kao sin Gašpara i Antonije rođ. Rodić. Na krštenju je dobio ime Ivan. Kao redovnik Reda manje braće za prezbitera je zaređen 30. lipnja 1915. Teološki studij započeo je u franjevačkoj bogosloviji u Skadru, a zatim je nastavio u Grazu u Austriji. Obnašao je službu župnika u župama Dushman, Shalë, Prekal, Bushkash, Vukël i na kraju u Lezhë. U svojoj provinciji bio je definitor, ekonom i profesor.
Bio je čovjek velike razboritosti i oštroumnosti. Nakon jednog provincijskog sastanka bio je uhićen i okrutno mučen, zbog lažne optužbe i zavjere. Tijekom mučenja i ispitivanja bio je teško ranjen na dušniku te je poslije nekoliko dana, 11. svibnja 1947., preminuo u franjevačkom samostanu u Lezhë, u Albaniji, koji je već tada bio pretvoren u bolnicu. Živio je 54 godine, kao redovnik 37, a kao svećenik 32. Bolničarka Marie Ndoja, koja ga je njegovala u vrijeme agonije, pokopala ga je kriomice ispod masline u samostanskom vrtu. Nakon njenog svjedočanstva, kosti fra Serafina bile su pronađene 16. rujna 1994.
Blaženi don Anton Muzić rođen je 12. svibnja 1921. u Vrnavokolu, župa Letnica. Kasnije je prešao u Skadarsku biskupiju. Srednju školu završio je u Papinskom sjemeništu u Skadru, a 1938. odlazi u Rim u Kongregaciju za Propagandu vjere. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1945. u Rimu.
Nakon povratka u Albaniju, imenovan je nadbiskupijskim kancelarom. Komunistički režim uhitio ga je 20. svibnja 1947. i odveo u istražni zatvor gdje je bio neljudski mučen iz razloga jer se nije htio odreći svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Suđenje mu je bilo 14. siječnja 1948., a pet mjeseci nakon oslobođenja umro je u strašnim bolovima, ležeći ispod stepenica na ulazu u zgradu nadbiskupije u Skadru.