Svećenik tek tri i pol godine, 28. svibnja 1934. Stepinac je imenovan zagrebačkim nadbiskupom-koadjutorom. Imenovao ga je papa Pio XI. Stepinac je u tom trenutku bio najmlađi među više od tri tisuće katoličkih biskupa. Tih dana, a osobito nakon njegova biskupskog posvećenja 24. lipnja, na blagdan sv. Ivana Krstitelja, čestitanjima nije bilo kraja.
Naš o. Dionizije Andrašec najavio je nadbiskupu čestitare, zagrebačke trećoredce. To su članovi Trećega reda sv. Franje, laici koji se zavjetuju u svom staležu težiti za kršćanskom svetošću. U razgovoru s Nadbiskupom, o. Dioniz je diskretno izrazio želju trećoredaca da bi smjeli nadbiskupa ubrojiti među svoje članove. A on je taj poziv vrlo spremno prihvatio i stavio svojim posjetiteljima na dušu da ga u nekoj zgodi na to podsjete. A ta se prilika pružila vrlo brzo.
Godine 1935. u Zagrebu se održavao Prvi kongres franjevačkih profesora iz svih slavenskih zemalja. Duša toga kongresa bio je mladi fra Karlo Balić, profesor Antonianuma u Rimu koji će se kasnije proslaviti kao predsjednik Komisije za izdanje djela Dunsa Scota i kao mariolog svjetskoga glasa. Nadbiskup Stepinac je vrlo rado prihvatio da se njegov ulazak u franjevački Treći red, koji se danas naziva Svjetovni franjevački red, svečano obavi na završetku kongresa kod večernjega blagoslova u crkvi sv. Franje na Kaptolu. Primio je trećoredsko franjevačko odijelo i bijeli pojas iz ruku franjevačkog generala o. Leonarda Bella, a kao trećoredsko ime uzeo si je ime po bl. Augustinu Kažotiću, slavnom zagrebačkom biskupu iz XIV. stoljeća.
A ono franjevačko u životu Alojzija Stepinca? Dovoljno je spomenuti njegov žar kojim se posvećivao propovijedanju riječi Božje. A onda, dosta je pročitati tri njegove oporuke, osobito onu iz 1959. godine, dakle četiri mjeseca prije smrti, gdje čitamo: „Osim navedenih dragocjenosti koje sam dobio na dar (bio je to naprsni biskupski križ što ga je dobio od pape Pija XII. i Ivana XXIII.), ja ne ostavljam nikakve imovine, ni pokretne ni nepokretne. Što god sam primio kao zagrebački nadbiskup, a nije mi bilo nužno za osobne potrebe, to sam upotrebljavao prema propisima Crkvenoga zakonika za siromahe i pobožne svrhe.“
On je trećoredski pojas nosio ispod svojega odijela. Nakon pogreba krašićki župnik Vraneković mi je donio jedan pojas riječima: „Imao je dva. Jednim sam ga opasao na odru, a drugi poklanjam vama.“
(fra Bonaventura Duda o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, franjevačkom trećoredcu)